Podvodne ruševine u Vanskom jezeru na istoku Turske arheolozima su poznate od 2017. godine, kada je ronilac Tahsin Ceylan na dnu otkrio kamenu tvrđavu i nekoliko okruglih građevina. Sada je kompleks dobio novi detalj — na videosnimci nastaloj tijekom ronjenja 2025. godine istraživači su primijetili masivan kameni zid dulji od 45 metara. Zanimljivo je da sami ronioci, Ceylan i njegov partner Matthew Lacroix, zid tijekom ronjenja nisu ni primijetili zbog slabe vidljivosti u jezeru, budući da su snimali već poznate ruševine. Zid je otkriven tek nekoliko mjeseci poslije, tijekom montaže snimke, kada je iza okrugle građevine uočena kamena konstrukcija. Na snimci se vidi da do okrugle građevine vode tri stepenice, a iza nje se proteže zid od sedam redova kamene gradnje koji se izdiže više od 2,5 metra iznad dna i nastavlja dalje, no zasad nije poznato koliko se daleko proteže.
Zid se nalazi na znatnoj udaljenosti od građevina otkrivenih 2017. godine, no sve se one nalaze unutar područja površine od otprilike jednog četvornog kilometra, zbog čega Lacroix pretpostavlja da bi zid mogao biti dio istog kompleksa i voditi prema drugim građevinama. Starost kompleksa još nije utvrđena — neki istraživači barem dio zidova pripisuju Urartuu, državi koja je u regiji postojala prije oko tri tisuće godina, ili srednjem vijeku, dok se ne isključuje ni mogućnost da su kasniji graditelji ponovno iskoristili drevne kamene blokove.
Lacroix, međutim, smatra da bi građevine mogle biti znatno starije, povezujući njihovu moguću starost s poviješću samog jezera. Voda je nekada iz Vanskog jezera otjecala prirodnim tokom koji je kasnije, uslijed vulkanske aktivnosti, bio zapriječen, a promjena razine vode mogla je dovesti do potapanja građevina koje su se nalazile uz obalu. Prema geološkim podacima, veći vulkanski događaji u tom su se području zbivali u pleistocenu, koji je završio prije otprilike 11.700 godina, dok su se neki mogli dogoditi i prije oko 40.000 godina. Lacroix pretpostavlja da bi građevine, ako su se pod vodom našle upravo zbog tih promjena razine jezera, morale biti starije od odgovarajućeg događaja. Riječ je, ipak, zasad tek o pretpostavci: procjena od 11.700 do 40.000 godina nije dobivena datiranjem kamene gradnje, nijedan kameni blok novootkrivenog zida još nije analiziran neovisnom metodom, a arheološka iskapanja nisu potvrdila da su građevine bile dio drevnog grada.
Ronjenje u Vanskom jezeru nije jednostavno: jezero nema otjecanja, zbog čega voda sadrži mnogo otopljenih i suspendiranih čestica te mulja, pa se vidljivost brzo pogoršava. Prema Lacroixovim riječima, dno je obično moguće jasno razgledati samo nekoliko sati ujutro. Tijekom jednog od ronjenja proveo je oko osam minuta kod okrugle građevine na dubini od otprilike devet metara, dok se novi zid nalazi na dubini od oko 23 metra. Istraživači sada trebaju nastaviti istraživanje ovog područja kako bi utvrdili kamo zid vodi i postoje li u blizini druge građevine. Nova ronjenja, snimanje dna sonarom te rad podvodnih arheologa trebali bi pomoći razjasniti je li zid povezan s ostalim građevinama i kada je kompleks mogao nastati.
rodina-history.ru
